Poslednje azuriranje: 26. februar 2026.
Zlakuska grncarija predstavlja jednu od najstarijih i najznacajnijih zanatskih tradicija u Srbiji. Ovaj zanat oblikovanja glinenih posuda na rucnom, sporom vitlu praktikuje se u selu Zlakusa, smeštenom u zlatiborskom okrugu, vec vise od cetiri veka. Tehnika izrade je toliko jedinstvena i vredna da je 2020. godine upisana na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasledja covеcanstva.
Istorija zlakuske grncarije
Selo Zlakusa, nedaleko od Uzica, vec vekovima je poznato po svojoj grncarskoj tradiciji. Prema istorijskim zapisima, ovaj zanat se u Zlakusi praktikuje od najmanje 17. veka, iako postoje indicije da su koreni jos stariji. Kroz generacije, porodice u Zlakusi su prenosile znanje o oblikovanju gline, odrzavajuci tehnike gotovo neizmenjenim tokom cetiri stoleća.
U vreme procvata zanata, gotovo svako domacinstvo u selu je bilo ukljuceno u izradu grncarije. Danas, priblizno dvadeset domacinštava aktivno neguje ovu tradiciju, koristeci iste metode koje su koristili njihovi preci.
Materijali i tehnika izrade
Ono sto zlakusku grncariju cini jedinstvenom jeste posebna mesavina materijala. Majstori koriste kombinaciju obradene gline, poznate kao "gnjila", koja se vadi u okolini Pozege, i kalcitnog kamena iz rudnika u Rupeljevu, starog vise od 200 godina. Ova dva materijala se mesaju u odnosu 1:1, sto daje posudama izuzetnu cvrstocu i omogucava izradu vecih oblika nego sto je moguce sa samom glinom.
Proces izrade traje od sedam do deset dana i obuhvata sledece faze:
- Priprema gline i kalcita - drobljenje kamena i mesanje sa glinom
- Oblikovanje na rucnom, sporom vitlu
- Ukrašavanje geometrijskim ornamentima pomocu drvenih ili metalnih alata
- Sušenje na otvorenom vazduhu
- Pecenje na otvorenoj vatri na temperaturi od 700 do 900 stepeni Celzijusa
Pecenje na otvorenoj vatri, umesto u peci, posebna je odlika zlakuske grncarije i retko se srece u sirem balkanskom regionu. Upravo ovaj nacin pecenja daje posudama karakteristicnu boju i teksturu.
Proizvodi i primena
Zlakuski grncari izradjuju sirok spektar posuda za svakodnevnu upotrebu. Medju najpoznatijim proizvodima su lonci za kuvanje (saci), tave za mesenje hleba, tiganje za przenje mesa i razlicite vrste pecnjaka. Ove posude se ne koriste samo kao dekorativni predmeti - one su funkcionalne i aktivno se koriste u srpskim domacinsтvima i restoranima.
Lokalni stanovnici i kulinarski strucnjaci tvrde da hrana pripremljena u zlakuskim posudama dobija jedinstven ukus i aromu. Ova tvrdnja ima osnov u samom materijalu - mesavina gline i kalcita propuёta toplotu na specifican nacin, sto utice na proces kuvanja.
Znacaj i ocuvanje
Upisivanje na UNESCO listu 2020. godine donelo je medjunarodnu prepoznatljivost ovom zanatu, ali i odgovornost za njegovo ocuvanje. Znanje se prenosi direktnim ucescem uz iskusne majstore, a festival "Jesen u Zlakusi" sluzi kao platforma za promociju i edukaciju.
Skola umetnosti u Uzicu takodje doprinosi ocuvanju tradicije nudecci casove grncarije inspirisane zlakuskim metodama. Kombinacija tradicionalnog prenošenja znanja i institucionalnog obrazovanja obezbedjuje da se ova vestina ne izgubi u savremenom dobu.
Za vise informacija o zlakuskoj grncariji, posetite zvanicnu stranicu Nematerijalnog kulturnog nasledja Srbije ili UNESCO stranicu posvecenu ovom zanatu.